Daje nam osjećaj da negdje, bez obzira na sve, uvijek imamo mjesto za stolom.
Želite li da prilagodim ovaj post za ili možda dodam osobnije anegdote ? pozdrav_rodnom_kraju
Nudi tišinu koju je nemoguće pronaći u gradskoj vrevi. Daje nam osjećaj da negdje, bez obzira na
I zato, sljedeći put kada osjetite miris dunja ili čujete pjesmu koja vas podsjeća na dom, ne potiskujte taj osjećaj. Pošaljite svoj pozdrav – pismom, porukom ili, još bolje, jednim kratkim posjetom koji će nahraniti vašu dušu za sve mjesece koji dolaze. I zato, sljedeći put kada osjetite miris dunja
Danas, kada smo svi povezani digitalno, često smo zapravo udaljeni jedni od drugih. "Pozdrav rodnom kraju" podsjetnik je da zastanemo. On nas uči: Podsjeća nas na naše početke.
Često bježimo u velike gradove u potrazi za prilikama, bržim životom i "boljim sutra". No, s godinama shvaćamo da nas upravo ti tihi, skromni pejzaži definiraju. Kako piše autor Mirko Tot u svojim zapisima, "Pozdrav rodnom kraju" je više od puke fraze – to je čin priznavanja identiteta koji nosimo u sebi, bez obzira na putovnicu u džepu. Jezik i običaji kao spona
Nigdje se naša riječ ne čuje tako jasno kao kod kuće. Bilo da se radi o starom kajkavskom pozdravu „Bok“ koji je skraćenica od "Bog te pozdravil", ili o lokalnim pričama o ljudima koji su obilježili naše djetinjstvo, ti detalji čine tkivo našeg bića. Povratak u rodni kraj prilika je da ponovno progovorimo onim jezikom koji se ne uči u školama, već u krilu baka i djedova. Što nam rodni kraj poručuje?